Izvor: Hrvatski list

Zašto je sucu Horvatoviću trebalo pola godine da napiše presudu Glavašu i suborcima, kada je samo „prepisao“ ono što je tvrdila jedna strana u postupku, tužiteljstvo?

Kako drugačije shvatiti da isti sudac može tvrditi da su sljedeći ljudi svi odreda lagali (pardon, govorili istine zbog nedostatka objektivnosti): Šeks, Kramarić, Ramljak, Gorinšek, Grujić...Kada je sucu već toliko bilo stalo do istine, zašto nije bio dosljedan: zar Krunoslav fehir, krunski svjedok, nije „dostojan“ bar malo sučeve sumnje u istinitost vlastitog svjedočenja budući da je pet puta mijenjao i davao kontradiktorne izjave. Zar Zbožil, kojega je bivša supruga prokazala u laži, nije bio dovoljan znak sucu da posumnja u masu takvih tipova na kojima je građen ovaj sramotni proces, a koji su, za razliku od Gorinšeka, Grujića i spomenute ekipe, sasvim „objektivne“ i „nepristrane“ osobe. Kakva god bila konačna presuda, već je sada jasno: ovaj proces bio je sprdačina koji je presudio „istinu“ o „oružanim sukobima u Osijeku“ i raskrinkao sve „neobjektivne lažove“.

 

Izvor: Magazin Glasa Slavonije (Ivica Šola)

I danas je premijerka Kosor u Saboru, u raspravi o Sporzumu o arbitraži, iskazala svoju iritantnu umišljenost – da je po svemu iznad zastupnika, pa ih je u svakom izlasku za govornicu, kao učiteljica, pozivala na snošljivost, pristojnost, mudrost. No sama se nije mogla suzdržati te je bila osvetoljubiva prema zastpniku HDSSB-a Bori Grubišiću, koji ju je optužio da je izdala Hrvatsku. Rekla je kako je za izdaju optužuju oni koji osuđene ratne zločince – to jest Branimira Glavaša – slave kao heroje. Premijerka bi kao „mudra političarka“ trebala znati da Glavaša, kojem još nije izrečena pravomoćna presuda, ne slavi samo čelništvo HDSSB-a nego gotovo cijeli Osijek koji je u ratu obranio, a poštovan je i u cijeloj Hrvatskoj. Zatim da se i danas u javnosti, a i po sudovima vuku sumnje u iskonstruiranost optužbe i nekorektnost suđenja. Također bi trebala znati da je progon Glavaša počeo kada se zamjerio stranci i Ivi Sanaderu. Posebno bi trebala znati da Sanadera vjerojatno ne bi bilo na čelu HDZ-a, pa tako ni Vlade, da nije bilo Glavaša. Što će reći da ni ona bez tog „ratnog zločinca“ nikad ne bi bila premijerka, da joj majka ne bi, kako je sama izjavila, od radosti zbog toga plakala, kao što je imala razloga zaplakati Glavaševa obitelj nakon saborske zlobe predsjednice Vlade.

Izvor: Obzor - tjednik Večernjeg lista (Milan Ivkošić)