VELJKO MILJEVIĆ, ODVJETNIK, O SPORAZUMU HRVATSKE I BIH:
ZAGREB - Čini se kako je cijeli Sporazum o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenom postupku između RH i BiH zapravo rađen samo i jedino zbog Glavaša! Kazao je to prošli tjedan za saborskom govornicom zastupnik HDSSB-a Ivan Drmić kritizirajući hrvatskog ministra pravosuđa Ivana Šimonovića koji je, prema Drmićevom mišljenju, brojnim izjavama o Glavašu i njegovoj presudi nakon potpisivanja Sporazuma, prejudicirao odluku Vrhovnog suda i na taj način vršio pritisak na pravosuđe.
Iako je Šimonović ovakve tvrdnje odbacio izjavivši kako se hrvatsko pravosuđe prema svima ponaša jednako, činjenica je da se u domaćim i bosanskohercegovačkim medijima posljednjih nekoliko dana u kontekstu novih okolnosti govorilo najviše o slučaju Branimira Glavaša, iako se na njega, prema tvrdnjama odvjetnika i pravnog stručnjaka Veljka Miljevića, potpisani sporazum ne bi trebao odnositi. Brojne nedoumice onoga što su prošli tjedan u Sarajevu potpisali hrvatski ministar pravosuđa Ivan Šimonović i ministar pravde BiH Bariša Čolak, prema mišljenju Miljevića, izazvale su upravo različite izjave i različita tumačenja dviju strana.
- Prije svega riječ je o izmjenama temeljnog sporazuma iz 1996. godine. Iako su obojica ministara nakon potpisivanja govorili kako se radi o sitnim izmjenama, oni su ih ujedno nazivali i vrlo bitnim. Zapravo bit tih izmjena odnosi se na odredbu po kojoj se osuđena osoba morala suglasiti da bi do izvršenja uopće moglo doći. Od prošlog tjedna kada je potpisan dodatak sporazumu iz 1996. ta suglasnost više nije potrebna - ističe Miljević.
I dok je hrvatski ministar u medijima ponavljao kako će se ovim izmjenama postojećeg sporazuma onemogućiti izbjegavanje odsluženja zatvorske kazne za osobe koje su imale dvojno državljanstvo, ministar pravde BiH Bariša Čolak je u nekoliko navrata rekao kako postoji izuzeće u pogledu vrste kaznenog djela na koje se ovaj sporazum ne odnosi. Naime, u sporazumu iz 1996. navedeno je deset razloga na koje se izvršenje neće odnositi.
- Među tih deset najvažnija je ona u kojoj se kaže da se izvršenje neće preuzeti ako država izvršenja smatra da je djelo na kojem se temlji pravomoćna sudska odluka političke, vojne ili fiskalne prirode. Ta bitna odredba iz 1996. godine nije mijenjana - naglašava Miljević.
On drži kako se na Branimira Glavaša, budući da mu presuda nije pravomoćna, ne odnose ni temeljni sporazum iz 1996. godine, ali ni izmjene sporazuma.
- Kao njegovom branitelju ne pada mi na pamet špekulirati hoće li se i što će se eventualno poduzimati kada presuda bude pravomoćna, ali vidim dvije vrlo značajne odredbe kada se izvršenje ili nadzor neće preuzeti. Jedna od njih je vezana za vrste djela, dakle one političke, vojne i fiskalne prirode, a druga je suđenje u odsutnosti. Naime, u članku sporazuma iz 1996., koji također nije mijenjan, kao razlog kada se izvršenje neće preuzeti naveden je i onaj kada je sudska odluka donesena u odsutnosti osuđene osobe. I tu je sve jasno - zaključuje Miljević.
"Otkriveni” zapisnici- O tome da postoje zapisnici čuli smo tek naknadno pa se i nije moglo shvatiti zbog čega postoje različite izjave osoba koje su sudjelovale u pripremi i potpisivanju sporazuma. Tek naknadno smo shvatili kako je uz izmjene temeljnog sporazuma potpisan i neki zapisnik. To nije ništa neuobičajeno. Često se u međunarodnim ugovorima uz potpisivanje temeljnog teksta ugovora potpisuju i određeni protokolarni zapisnici, što je napravljeno i u ovom slučaju. U tom je zapisniku, prema riječima ministra Čolaka, očito izražena određena volja o tome kako bi se određene stvari trebale tumačiti. To bi se otprilike moglo usporediti s onim što se u gospodarskim odnosima naziva pismom namjere. To je, dakle, nešto što ovisi o političkoj volji. Međutim u pravu se već na prvoj godini uči koji su to obvezatni pravni propisi. Nikada do sada u svojoj praksi nisam čuo da bi zapisnik koji se sačinjava kao dodatak temeljnom tekstu nekog pravnog sporazuma ili ugovora imao obvezatnu pravnu snagu. Taj zapisnik može obvezivati samo one koji su to potpisali i nikog trećeg - kategoričan je Miljević. Obuhvaćen i RS Malo je poznato kako je temeljni Sporazum o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim predmetima iz 1996. godine bio zaključen između Vlade RH i Vlade BiH te Vlade Federacije BiH. Uz njega je potpisan protokol da se taj sporazum privremeno odnosi samo na teritorij Federacije BiH. Međutim 2004. taj dodatak je stavljen izvan snage, što je značilo da se Sporazum od tada odnosi i na Republiku Srpsku.
Vidim dvije odredbe kada se izvršenje neće preuzeti. Jedna od njih je vezana uz vrste djela, dakle one političke, vojne i fiskalne prirode, a druga je suđenje u odsutnosti Izvor: Glas Slavonije (D. BOROŠ)
|
