Zašto je sucu Horvatoviću trebalo pola godine da napiše presudu Glavašu i suborcima, kada je samo „prepisao“ ono što je tvrdila jedna strana u postupku, tužiteljstvo?

Kako drugačije shvatiti da isti sudac može tvrditi da su sljedeći ljudi svi odreda lagali (pardon, govorili istine zbog nedostatka objektivnosti): Šeks, Kramarić, Ramljak, Gorinšek, Grujić...Kada je sucu već toliko bilo stalo do istine, zašto nije bio dosljedan: zar Krunoslav fehir, krunski svjedok, nije „dostojan“ bar malo sučeve sumnje u istinitost vlastitog svjedočenja budući da je pet puta mijenjao i davao kontradiktorne izjave. Zar Zbožil, kojega je bivša supruga prokazala u laži, nije bio dovoljan znak sucu da posumnja u masu takvih tipova na kojima je građen ovaj sramotni proces, a koji su, za razliku od Gorinšeka, Grujića i spomenute ekipe, sasvim „objektivne“ i „nepristrane“ osobe. Kakva god bila konačna presuda, već je sada jasno: ovaj proces bio je sprdačina koji je presudio „istinu“ o „oružanim sukobima u Osijeku“ i raskrinkao sve „neobjektivne lažove“.

 

Izvor: Magazin Glasa Slavonije (Ivica Šola)