I danas je premijerka Kosor u Saboru, u raspravi o Sporzumu o arbitraži, iskazala svoju iritantnu umišljenost – da je po svemu iznad zastupnika, pa ih je u svakom izlasku za govornicu, kao učiteljica, pozivala na snošljivost, pristojnost, mudrost. No sama se nije mogla suzdržati te je bila osvetoljubiva prema zastpniku HDSSB-a Bori Grubišiću, koji ju je optužio da je izdala Hrvatsku. Rekla je kako je za izdaju optužuju oni koji osuđene ratne zločince – to jest Branimira Glavaša – slave kao heroje. Premijerka bi kao „mudra političarka“ trebala znati da Glavaša, kojem još nije izrečena pravomoćna presuda, ne slavi samo čelništvo HDSSB-a nego gotovo cijeli Osijek koji je u ratu obranio, a poštovan je i u cijeloj Hrvatskoj. Zatim da se i danas u javnosti, a i po sudovima vuku sumnje u iskonstruiranost optužbe i nekorektnost suđenja. Također bi trebala znati da je progon Glavaša počeo kada se zamjerio stranci i Ivi Sanaderu. Posebno bi trebala znati da Sanadera vjerojatno ne bi bilo na čelu HDZ-a, pa tako ni Vlade, da nije bilo Glavaša. Što će reći da ni ona bez tog „ratnog zločinca“ nikad ne bi bila premijerka, da joj majka ne bi, kako je sama izjavila, od radosti zbog toga plakala, kao što je imala razloga zaplakati Glavaševa obitelj nakon saborske zlobe predsjednice Vlade.

Izvor: Obzor - tjednik Večernjeg lista (Milan Ivkošić)