Do grla u političkom mulju

Autor Jasmina POPOVIĆ

Oprostit će vjerojatno otac Franji Arapoviću, zastupniku HDZ-a, što je dignuo ruku za ukidanje imuniteta Branimiru Glavašu i neće mu je odsjeći, kao što je zaprijetio. Jer Ivo Sanader bi vjerojatno odsjekao puno više od ruke i Arapović je, kad već nije imao izbora, očito procijenio da je očinska ljubav veća od one koju prema svojim ljudima osjeća stranački šef. Jer da se nijedna ruka nije pojavila u zraku, Sanader ne bi imao milosti. U ovim mu danima najmanje treba javno neposlušna stranka, a grašci znoja na licu Ratka Mačeka, koji iz sata u sat mora smišljati nove uvredljive izjave za oponente, najbolje govore koliko je situacija ozbiljna.

Sanader sve više podsjeća na one komične likove koji začepe rupu rukama i nogama, predahnu trenutak, a onda shvate da nemaju dovoljno ekstremiteta da zatvore svaku novu. Pravilo HDZ-a u takvim situacijama je napad na političke protivnike, vađenje novih, uvijek spremnih afera, kako bi se pozornost javnosti okrenula. No dok ne smisli aferu protiv nekog drugog, Sanader će se morati nositi s posljedicama priče zastupnika Drmića, koji je odlučio na vidjelo iznijeti ono što bi možda, u drukčijim okolnostima, odnio u grob. Glavaš, koji je očito mislio da ga sudioništvo u izbornoj prijevari dovoljno štiti, prevario se, ali njegov nalog odanim mu ljudima da kažu sve što znaju o načinima na koji se stvorio Sanaderov kult ličnosti u HDZ-u uvest će hrvatske građane još dublje u politički mulj, iz kojeg nitko čist neće izaći.

Jer, ako je Sanader došao na prijevaru na čelo HDZ-a i ako je 2004. ponovno tehnicirao izbornim listama i namještao sebi odane ljude tzv. proeuropske orijentacije želeći poništiti nekadašnji HDZ, onda cijela njegova priča o uspjehu i sposobnosti dobiva drugu dimenziju. Čak i bukači koji su se netom razmahali obećavajući povratak pravog, izvornog HDZ-a, izgledaju posve drukčije ako ih se shvati u kontekstu boraca za ono što im je onemogućeno unutarstranačkim izbornim petljancijama. Jer, bez obzira na Hebrangove tvrdnje da se lopovu ne može vjerovati, Drmićeva priča je toliko detaljna da je i uvjerljiva i ne može je se pobiti plitkom političkom ocjenom da je riječ o “antologiji političke gluposti”. Ovaj HDZ ispada kao neka GMO kombinacija, umjetna tvorevina koja je čak i prijevara birača jer su oni mislili da biraju reformirani HDZ, a kad tamo – to je bila vivisekcija, a ne reformacija.

Podsjete li se građani načina i afera koje su bile vezane uz parlamentrane izbore 2003. godine, osobito dijela o mrtvim glasačima, koja jamstva imaju da će se HDZ pošteno postaviti na sljedećim izborima? Sanader možda ne bi imao ništa protiv da dio nezadovljnih, koji dovode u pitanje njegovo vođenje HDZ-a, ispadne negdje na krivini, ali budu li svi otpadnici ovako pogubni za njegov imidž kao Glavaš i glavaševci, teško će se u izbornoj godini pozivati ne samo na moralnu nego i na bilo kakvu vertikalu. Njemu se, doduše, vraća način na koji je dosad vodio igru i za svakog političara koji se prekombinirao to je realna opasnost.

Sada će, umjesto da uvjerava građane i šarmira međunarodnu zajednicu dokazujući kako je on, bez obzira na sve što se dogodilo i dalje onaj sposobni i nenadmašni Sanader, morati s oprezom gledati dojučerašnje suradnike i saveznike razmišljajući tko mu što sprema. A u strahu su velike oči i mnogi bi se mogli naći na udaru sumnje. Jer i unutar HDZ-a mnogi već razmišljaju koje je njihovo mjesto moglo biti u stranci da nije bilo namještaljki: kome je možda bilo predodređeno da vodi najjaču stranku u zemlji, a nije uspio zbog prijevare? I nije li vrijeme da se pravda ispuni? Ovoga puta preko Sanaderovih leđa.

Preneseno:Večernji list